Ovdje mi misli imaju slobodu, a tamo ne bih imala ni misli... ni slobode...
Kad osjetim da mi život i okolina nameću okove... okvire i norme po kojima se moram ponašati, najradije ih strgam sa sebe, jer sam takva... nekakvog nemirnog duha da ne mogu hodati sputana. Ne mogu ići putevima koji su već utabani, već... volim hoditi onuda kuda nikog... nikad prije nisu nosile noge...
I baš tada, kad mi misli i tijelo osjete okove oko sebe, najradije se uputim u hodanje... u traganje za nekim... za nečim drugačijim što bi moglo smiriti onaj nemir koji je izazvan buntom koji osjećam...
Idem... Hodam... Tragam za nečim što mi treba... što mi je potrebno... i za nečim, što će na neki način smiriti nemir koji je neopisiv. Idem, a... koraci me nose svjetlucavim ulicama moga grada koje imaju neki svoj tok, a ja se jednostavno prepustim njima... njihovom toku, da me nosi onuda kuda je on naviko da teče...
I večeras, osjetih stege oko sebe, a misli mi postaše nekakve... nemirne... daleke. Nisam se usudila da idem njima, a ondah... nadjoh lijek za svoju bolest... Krenuh da hodam ulicama svoga grada. Smiruje me to.. Ulijeva mi samopouzdanje... Sigurnost... Volim to... volim ići sa ciljem, ili bez njega, jednostavno ići... Sretati ljude i oslobadati se onoga što me pritišće.
Uživam u mirisu hladne večeri, i... u svjetlosti svješeg zraka. Volim to. Uživam dok hodam, i srećem ljude... poznata lice. Volim kad zastanem kod česme, i... napijem se vode... Onako, malo da predahnem i odmorim se. Osjetim da je i mislima lakše i da su slobodne. Slobodna sam i ja i imam osjećaj da je u meni druga osoba nego na početku mog traganja...
Uh, pitam se kuda bih hodila da nemam ovog svog grada, i te ulice?! Šta bi Bože da živim negdje preko bijela svijeta u tudjem... na tudjem. Gdje bi onda tražila spas, kada bi mi misli osjetile tjeskobu kao što su je osjetile večeras.
Bože moj, ovdje i zrak ima neki profinjen opuštajući miris, a čini mi se da bi na nekom drugom mjestu jednostavnu uvehla... Bože... ovdje mi misli pronalaze slobodu, a tamo negdje... Tamo... ne bih imala ni misli... ni slobode...
